U bračnoj luci
10.07.2009., petak
OBLACI U DALJINI
|
Nisam primorka, a ni dalmatinka čak ni u jednoznamenkastim postocima svojih gena, pa ne znam onako, pogledom u nebo, procijeniti stiže li nevera, ili su oblaci sasvim bezopasni. Kontinentalka sam koja svoj brodić ostavlja usidren u luci i s obale brižno gleda oblake u daljini. Već se nekoliko dana namjeravam osvrnuti na ponovonastalu situaciju. Baš me veseli da imam ovaj komadić blogosfere gdje sam se usidrila i mogu mirno sagledavati stvari. Sagledati ljubomoru koja se vratila. Ne mogu se oteti dojmu da netko ima pretenzije na išta moje, pa makar Moje imao svoju volju i moć suvislog rasuđivanja. Ne tješi me ni pomisao da je on moj i da nije kurvinski tip. Pomisao na Neveru me redovito sjeti na njene poglede prema Mojem u trenucima dok je u bijeloj haljini sjedila za najsvećanijim svadbenim stolom. Pomisao na Neveru me uvijek sjeti kako sam mislila da možemo biti prijateljice, a s druge strane sam osjećala da je u pokušaju zbližavanja zla namjera. Pomisao na Neveru me sjeti i na nespretan potez Mojeg koji me danima podsjećao na to da joj nešto kupim za rođendan (jer je i ona meni kupila...), da bi mi na kraju rekoa da joj je to dar samo od mene je rje ON NJOJ VEĆ NEŠTO KUPIO OD SEBE!!! Ni sama ne znam kako sam prošla s jednog kraja trgovačkog centra na drugi zamućenog pogleda kroz suzne oči. U isto vrijeme meni nije ni čestitao "okruglu" godišnjicu braka! Eh sad. Da li "popušiti" foru naivnog muškog koje ne vidi u svemu tome ništa loše. Da li se pouzdati u to da se radi o moralnoj osobi čvrstih stavova.... ili? Ili povjerovati ženskoj intuiciji da nešto nije kao prije tjedan dana. Da se nešto događa i koliko je to u vezi s Neverom, ili se jarbol broda zanjihao zbog nekog sasvim drugog uzroka? Bilo je mirno ovih gotovo godinu dana dok je nebo bilo vedro, sutrašnja prognoza predvidiva! Nevere nije bilo.... Udala se. Svjedočila sam tome i sama. Rodila je, nije da me se to posebno dojmilo.... Sad se vratila na obzor. To sam saznala onako uz put! To sam primijetila zato jer se sad ima s kim ići na ručak, pa se ne nosi užina.... Dobila sam i naznaku da ću saznati i detalje.... "Jooooooj, je! Ajd, bum ti poslije pričal!" Je li? Njie. A ja neću ni pitati, nego se rađe prepuštam zelenookom čudovištu da me razdire iznutra pripisujući sve nervoze, ispade i neuobičajeno ponašanje toj činjenici da je Nevera opet tamo negdje! |
30.10.2008., četvrtak
BLAGOSLOVLJENO POMICANJE SATA
|
Više volim "ljetno" nego "zimsko" računanje vremena, mada su me poučili da je upravo to "zimsko" pravo. Mislim, ono kojem je sunce u zenitu u 12, a ne u 13 sati! Ipak, više volim kad se prelazi sa "ljetnog" na "zimsko", nego obratno... spavamo 1 sat dulje, ujutro se iznenadiš kako je tek 8 i sve ostale pozitivne impresije vezane uz to! Najljepša nuspojava pomicanja sata mi se dogodila jutros... Kad ne moram, ne spavam u gačicama... samo kratka spavaćica. Probudila me ruka na guzi... nježna. Nisam otvarala oči, niti se pomicala mada sam istog trena bila 100% budna. Pustila sam ruku da pokaže što želi... Kad su želje bile jasno izražene, ja sam ustala do WC-a i brzim pogledom okrznula sat. Bilo je tek (!) 5:38. O, blaženstva! Budilica će zazvoniti tek u 6:10!!!!  Vratila sam se vrlo brzo u toplu, vruću postelju iskoristiti tih pola sata viška.  I iskoristili smo ih! O, da! ... iskoristili...  |
24.10.2008., petak
MIRNA LUKA...
|
Kako je sreća kod svih slična, a čemer je ono po čemu se razlikujemo, tako je svima jasno da sam sretna jer šutim... Sve je u redu. Dragi je onakav kakvog ga volim i kakvim ga zamišljam kad je seronja, da ga nebih zamrzila! Ono kaj mene trenutno muči je kontracepcija. Naime nakon nekih boleština, morala sam se ostaviti pilule. I sreća je to vjerojatno jer sam pod kraj pila zloglasni Yasmin. I tako. Kad vam se kaže da hormonalna kontracepcija nije prihvatljiva, u sto ste muka... Kao dijete sam imala rijetku sreću da sam već sa nekih 12 dobila komplet od 4 knjige "Enciklopedija seksualnog odgoja". Tako sam postepeno sve naučila. Tako sam znala koji kontraceptiv uzeti kad za to dođe vrijeme. Tako sam znala zašto se poseksati ili ne s nekim... i nisam zloupotrebljavala svoje znanje. Postala sam seksualno aktivna tek s 18. I nije mi žao.No, pitanje što nakon 20-ak godina hormonalne kontracepcija je ostalo! Naravno da sam imala pauze u tom periodu  , pa rodila sam dvoje planirane djece!Izbor je pao na običnu spiralu jer je i ona s otpuštanjem hormona bila neprihvatljiva... Nus pojave: duža mjesečnica, bolovi u početku, pa i mučnine... Sve sam to podnjela. Prihvatila spiralicu kao svoje. Otrpila to kaj sam paket uložaka imala po 2, 3 ciklusa, a sad potrošim i po 2 u jednom ciklusu... I onda... Nakon seksanja na moru u prilikama, kad su klinci na plaži, a mi "dođemo kasnije", menga kasni. Čekam dan. Čekam dva. Čekam tri. Nakon tjedan dana radim i kućni test... negativan. I onda, nakon 9 dana, evo i gđice M!!! Ali i ovaj mjesec opet ista tortura. Pa zovem giničevu ordinaciju i veli sestra - to je OK, to je normalno!!! I sad si mislim: pa kad već traje ful 8 dana, nekje bar rijeđe... svakih 37 dana!!! Srećom, luka je mirna. U luci je bonaca... |
21.09.2008., nedjelja
LIJEPA, MIRNA NEDJELJA
|
Prošle su me sve huje. Vjerojatno PMS (ta žena sam, imam se pravo izvlačiti na to)! On me opet grli iskreno, a ja mu isto tako uzvraćam. Opet želi zadržati i produžiti svaku minutu provedenu u mom društvu dokazujući da mu je to užitak. A ja opet imam menstruaciju deseti dan :( Hormoni i hormonska kontracepcija mi je ozbiljno narušila zdravlje, pa sam spala na najobičniju spiralu. Cijena koju plaćam je - dugotrajno krvarenje. Za nekog tko je "curio" 5, 6 dana - ovo je užas! Zapisala sam već u svoj planer - "ISPITATI SVE MOGUČNOSTI ZA PROMJENU KONTRACEPCIJE U SVRHU SKRAČIVANJA ONIH DANA U MJESECU"! Sinoć smo imali goste, ugodno se družili s dragim ljudima, a danas uživamo. Dječica uče, čitaju lektiru i igraju se za svojim računalima... otac se bavi svojim unosnim hobijem, a ja? Jednostavno uživam u mirnoj nedjelji! Do savršenstva fali samo sunčan dan. Ali, ništa nije savršeno, pa ko sam ja da tražim savršenstvo u ovako lijep dan! |
18.09.2008., četvrtak
EH, DA! ŽIVOT...
|
Još jučer sam kopala po ladicama uz uredski stol, po torbi, po pretincima u autu tražeći barm jedan jedini maleni PERSENčić. Otvorila sam blog za izjadavanje, zabogamiloga!!! Toliko sam bila uzrujana. Uzrujala me izjava mog najvoljenijeg da me nekad jako cijenio, ali sad ima sve niže mišljenje o meni!!! Ostala sam bez riječi. Shvaćam da smo oboje bikovski tvrdoglavi. Jasno mi je da raspravljamo, ali se rijetko svađamo. U biti uživam u tim raspravama jer bih umrla da si stalno caclamo i tepamo. Bljak! Ovako svako onom drugom daje prava biti svoj, imati svoje mišljenje i ne nametati ga kao jedino ispravno. I, tako je sasvim bezalen razgovor, o eventualnim životnim željama i poslovnim ambicijama, eskalirao u raspravu koja je kulminirala već spomenutom izjavom. Zašto? Ja njega nisam napadala niti mi je to bila namjera! Kad bi barem znao koliko me povrijedio! Kad bih bare ja znala uzvratiti istom, ili probližnom mjerom! Zašutila sam. Krenuo je dalje pričati, nastavljati temu... ali, ja sam šutila i radila svoje. Zaspao je. Jutro je nastavio normalno, kao da ništa nije bilo. Kao da ništa nije rekao. A ja sam bila na rubu suza..... Kako možeš uopće tako misliti o nekome koga, navodno, voliš? Kako možeš izreći nešto takvo? Možda sam se ja zbilja promijenila i postala nemoguča u zadnje 2, 3 godine??!!! Ali je i on mene povrijedio u zadnjih godinu dana više nego u ostalih 20 koliko smo zajedno! Kako stvar stoje, bit će prilike da se i na te crtice vratim i da ih ovdje istresem... Za sada se vraćam na trenutno stanje stvari. Jutros sam dobro. Da me dijete nije ovog časa uzrujalo, bila bih jako dobro (ode k dedi i baki, a ne ponese sve što mu za nastavu treba, sve što mu treba za pisati zadaću!)!!! Najdraži je jučer došao s posla i prepričavao mi razgovor s frendom s kojim se nije ni čuo ni vidio već goooodiiinaaaamaaa. I sve začini sa "Ma, znaš , on i ja smo se našli ko srodne duše, ko ti i ja! Ne nađeš sse često s nekim tako!" I sad se pitam da li sam u tom trenu trebala spomenuti pad poštovanja prema meni??? Kako sam povrijeđena još od predhodne večeri.... Kako mi nije ni čestitao godišnjicu braka namjerno umanjujući značaj "običnog dana" u godinama koje su iza nas... Kako jučer nisam mogla suspregnuti suze koje su bez kontrole navirale... Jutros se šmajhla uz mene, grli me i ljubi, a u meni stoje neizgovorene riječi i pritišću mi dušu neizdrživim teretom. Da me barem tuče, vrijeđa, maltretira. Da bar pije, kocka, kurva se... bilo bi mi lako. Znala bih što treba! Ovako sve čekam priliku i trenutak u kojem će sve to zvučati kako i je, bez pretjerane patetike ili podcjenjivanja. A ja sve čekam jer ga volim... |
17.09.2008., srijeda
SASVIM OSOBNO
|
Postoje stvari koje je najlakše podijeliti sa potpunim strancima. Olakšati dušu anonimno, iskreno i potpuno otvoreno. Svaka udana žena zna da se brak ne sastoji samo od slatkih stvari, od poljubaca i zagrljaja. Ima tu svega. Jako je važno naći ravnotežu između stvari koje se mogu tolerirati i onih koje se ne mogu tolerirati... U svakom je slučaju potrebno negativne misli izbaciti iz sebe. Mama će me sažaljevati i zaključiti da su svi muški - isti. Prijateljice će primijetiti zašto trpiti sranja (pogotovo ako su neudate). Djeca su premala da bi shvatila, a opteretit će ih informacije koje ne razumiju. Ostaje blogosfera koja preuzima ulogu livade, šume ili klanca u kojeg ću se izderati da me nitko ne čuje, a bit će mi lakše! Dakle, terapija počinje!!! |
